UVOD

 Zašto je ljudsko ponašanje takvo kakvo jeste? Zašto se ponaša na određen način? Zašto neko uprkos brojnim zaprekama ustraje u onome što je započeo, a drugi vrlo brzo odustaje?

Kada čovjek sebi ili drugima postavlja takva pitanja, on zapravo, postavlja pitanja o motivaciji, sili koja pokreće i odražava čovjekovo ponašanje usmjereno prema nekom cilju.

Motivacija je proces u živom biću koji to živo biće pokreće prema određenom cilju. Svaka pobuda koja usmjerava to ponašanje prema određenom cilju, odražava to ponašanje i određuje mu intenzitet jeste motiv.

 Problem motiviranosti učenika izražen je u mnogim školama. Uzroci nezainteresiranosti učenika za nastavni sadržaj ili za bilo koje druge školske aktivnosti u većini slučajeva su u cjelokupnom školskom sistemu.

Motivacija za učenje je stanje kad osoba ima motiv da nešto uči i nauči. Da bi učenici postigli uspjeh u učenju bitno je da su zainteresovani i motivisani. Kod motivisanog učenika veći je i misaoni napor i stepen misaone aktivnosti, bolja koncentracija pažnje što dovodi do većih rezultata u učenju.

Kada je u pitanju motivacija, tj. ostvarivanje ciljeva i zadatak odgojno-obrazovnog rada motivi se dijele na: unutarnje i vanjske motive.

 Unutarnja motivacija predstavlja primarnu potrebu za stjecanje znanja i vještina, učenik je aktivan radi same aktivnosti, nije potrebna vanjska motivacija. Uosnovi unutarnje motivacije leži radoznalost, stalni nemir ljudskog duha i težnja za otkrivanjem.Socijalna sredstva unutarnje motivacije su socijalna promocija, pripadanje, odlučivanje i moć.

 Vanjski izvori motivacije jesu školska ocjena, razne pohvale, nagrade i sl.,  tj. motivatori dolaze spolja. Također, i emocionalna sredstva vanjske motivacije pozitivno djeluju na uspjeh učenika, tj. podrškom, humorom, sugestijom i zabavom. Socijalna sredstva vanjske motivacije su  priznanja, školski list, javni nastup, školska izlužba, školska priredba i pohvale.

 Za uspješno vođenje nastavnog procesa i upravljanje motivacijom učenika za učenje, nastavnik mora detaljno poznavati psihološku problematiku motivacije.

 Odnosi između nastavnika i učenika

 Odnos nastavnik-učenik, po svojoj prirodi i karakteristikama ubraja se u profesionalno-društveni odnos.

Odnos između nastavnika i učenika može se promatrati sa sociološkog, psihološkog, pedagoškog i metodičkog stanovišta. Lično izgrađen nastavnik traži i prilično lako nalazi kontakt sa svojim đacima. Pedagoški kontakt je jedan od najvažnijih uvjeta u obrazovanju i odgoju uopće.

Kontakt je zbližavanje između nastavnika i učenika i kao posebno čuvstveno stanje on je sredstvo pomoću kojeg se učenici otkrivaju nastavniku i pomoću kojeg on zaista postaje njihov vođa. Između nastavnika i učenika može se razviti dvostruki kontakt: lični i radni.

      Lični kontakt se gradi na osjećajima simpatije i antipatije.Lični kontakt gradi se s nastavnicima koje učenici vole i cijene. O čvrstini i dubini ličnog kontakta u mnogome zavisi uspjeh u odgojno-obrazovnom radu.     

S nastavnikom s kojim ih veže lični kontakt učenici drugačije sarađuju, oni uče kod njega s većom revnošću, s većom spremnošću primaju razne odgojne utjecaje, svjesni su da održavaju svjesnu disciplinu, jače osjećaju svoju  krivicu u raznim prijestupima. Sve to rade jer vole i cijene nastavnika.

Lični kontakt pomaže realizaciju uspjeha u nastavnom radu, a isto tako pomaže uspostavljanju radnog kontakta.

       Radni kontakt ogleda se u približavanju nastavnika učeniku u procesu rada, nastave i učenja. Obzirom da učenici rade  zajedno sa svojim nastavnikom ovaj kontakt se naziva unutrašnji kontakt. Na zajedničkim zadacima i na zajedničkom radu nastavnik i učenik se zbližuju, pa u tom slučaju učenika vodi isti interes kao i nastavnika, kao i volja da dođe do spoznaje, do novih istina i vrijednosti.

Lični i radni kontakt zavisi od brojnih faktora: od postojanja ličnog odnosa prema učeniku, od toga koliko se međusobno poštuju nastavnik i učenik, od toga kakav je odnos učenika prema nastavnom gradivu i prema nastavnom

predmetu, i od nastavnikova odnosa prema pedagoškom radu, prema poučavanju, obrazovanju i odgajanju.

         Odgojno-obrazovna klima

 Znanje se ne može steći bez zadovoljstva, radosti i drugih osjećanja, niti osjećanja ne  mogu postojati bez objekta na koji će se odnositi. Sve ovo je prožeto personalnim odnosima. Kad su u pitanju odnosi možemo govoriti o radnoj klimi, emocionalnoj klimi i socijalnoj klimi.

        Bitna pretpostavka uspješnog obrazovanja i odgoja je radna klima. Osnovu za radnu klimu predstavlja uspješna emocionalna klima. Za uspješnu emocionalnu klimu moraju postojati pozitivni osjećaji kao što su: prijatnost, opuštenost, smijeh, radost, oduševljenje, demokratija i dr.   

U svemu ovome važna je uloga nastavnika.On prvenstveno treba biti siguran u sebe i svoje sposobnosti, mora biti demokratičan u odnosima, mora biti tolerantan, mora imati povjerenje u psihofizičke sposobnosti svojih učenika i poznavati te osobine, mora podsticati radom učenikovu radoznalost, originalnost i drugog što utječe na njihovo stvaralaštvo i izgrađivanje kreativnih stavova.

       Nastavnik treba svakom učeniku pomoći da formira povoljnu sliku o sebi, vlastiti identitet i da postigne individualni maksimum.

Povoljna emocionalna klima ne može se razvijati kod autoritativnog, plašljivog i nestručnog nastavnika. Sa učenicima radi i jedan broj nastavnika koji su skloni odstojanju, teže da pokažu veće znanje, često ističu svoje «ja», a imaju i druge osobine kojih ponekad nisu ni svjesni. Nastavna (razredna) klima najvećim dijelom zavisi od samog nastavnika.

 Nastavnikove uloge koje su bitne za uspješan nastavni rad su sljedeće:

 -nastavnik kao didaktičar

-nastavnik kao vaspitač

-naučno-nastavna uloga nastavnika

-nastavnik kao dijagnostičar

-nastavnik kao instruktor aktivne nastave

-nastavnik kao koordinator

-nastavnik kao kreator novih interpersonalnih odnosa

-nastavnik kao graditelj emocionalne klime u odjeljenju

Bitne kategorije nastavne klime:

 -nastavnikova toplina

-sudjelovanje učenika u nastavi

-poticanje odgovornosti učenika

-individualne kao i socijalne norme nastavnika što ih je prihvatio kao svoj  model

-značenje koje pridaje naporu

-količina poticanja samopouzdanja

-poticanje partnerstva

-takmičenje

-teškoće u nastavi

 Povoljnost-nepovoljnost klime (kvaliteta) utječe na doživljavanje i ponašanje učenika i na postizanje ciljeva i zadataka nastave i motive učenja.

Kvaliteta klime povezana je sa personalnim odnosima i načinima komuniciranja.

     Nastavnici temeljno i časno obavljaju svoj posao.Oni prenose podrobna znanja, ne shvaćaju olako ni jedan dio gradiva i trude se koliko mogu. Pojedini nastavnici ulažu mnogo truda da bi učenicima prenijeli znanje, da bi časovi bili snošljivi. Najbolji nastavnici pridodaju tome još nešto, jer su oni puni stvarnog oduševljenja za svoj predmet i žele da to oduševljenje prenesu mladima, kako bi im znanja iz tog predmeta obogatila život, kao što ga obogaćuju i njima samima. Časovi kod takvih nastavnika mogu biti pravi doživljaji.

 Ali pojedini nastavnici nemaju podjednako obimno znanje, a nisu svi podjednako ni sposobni da ga prenesu. Kao i u svim strukama, i u nastavničkoj rade ljudi raznih sposobnosti.

        Monotonija

 Odnos nepovoljne situacije u nastavi i nepovoljnih emocionalnih doživljaja najjače se izražava u vidu monotonije.

Monotonija predstavlja određeni emocionalni doživljaj.Ona je psihološka pojava uvjetovana jednoličnim načinom rada.

Jednoličnim načinom rada podražavaju se uvijek isti ili slični mozgovni centri pa u njima zbog ograničenog kapaciteta dolazi do zasićenosti.

Usljed zasićenosti dolazi do kočenja u prijemu novih sadržaja što dovodi do monotonije.

Pojava monotonije u nastavi smanjuje napredak.Zbog toga pozitivno psihološko doživljavanje treba da postoji u svakoj etapi nastavnog procesa i u nastavnom procesu u cjelini.

                        ZAKLJUČAK

 Do sada smo mnogo slušali o motivaciji u nastavi, jer mnogi autori su obrađivali ovu temu i istraživali njene veze i odnose kroz odgojno-obrazovni proces.Motivacija, gotovo da, čini temelj nastavnog procesa, i zato jako je važno da motivacija bude uspješna i da nema negativnih posljedica.Temelj komunikacije i interakcije u nastavi jesu odnosi između nastavnika i učenika, kao i saradnja i razumijevanje.

Učenici u školu idu iz raznoraznih razloga, malo njih radi usvajanja novog znanja i razvijanja cjelokupne ličnosti Učenici nisu zainteresovani da saznaju više od onoga što im je potrebno za ocjenu. Aktivnost učenika se svodi na puko usvajanje činjenica i odgovaranja za ocjenu To nas dovodi do pitanja kakvi su časovi? Da li su zanimljivi i interesantni?

Potrebno je da nastavnici više uključe učenike u nastavni proces, da prihvataju njihove ideje i prijedloge, da pokažu više razumijevanja i ostvare bolju saradnju.Također, jak faktor za aktivnije učešće učenika u nastavi jesu nagrade za postignuti uspjeh i zalaganje u radu.

 Na kraju možemo zaključiti da moramo uložiti više truda i rada kako bi se sadašnji stepen motiviranosti učenika poboljšao jer samo tako ćemo imati kvalitetnu i produktivnu nastavu i imati učenike koji će voljeti da idu u školu.

                                                                                    Čulić Meliha

 Bugojno, 30.11.2007.

 Literatura: Didaktika: Dr.Ibrahim Osmić

                 Didaktički putokaz (septembar 2007.)